Rudolf Mosinger
Rudolf Mosinger je rođen 1865. godine u Varaždinu. Fotografsko obrazovanje stekao je kod dr. Josefa Szekelyja, jednoga od ondašnjih najuglednijih bečkih fotografa (1885 do 1887.). Po završetku školovanja, 1889. godine, vraća se u Varaždin gdje otvara fotografski atelje, u Kolodvorskoj ulici (Bahnhofstrasse), a ubrzo potom i podružnicu u Rogaškoj Slatini. Brzo je postao popularan pa ga ondašnji tisak predstavlja kao jednoga od najboljih fotografa u svojoj zemlji. Njegovoj popularnosti značajno je pridonijelo fotografiranje nadvojvode Josipa i njegove pratnje prilikom vojne vježbe koja je održana 1892. godine u Pečuhu. Mosinger je od samog nadvojvode dobio pohvale za svoj rad.
Godine 1894. Rudolf Mosinger se seli u Zagreb, I otvara atelje u Ilici br. 8. Kao suvlasnik pridružuje mu se fotograf Lavoslav Breyer, koji je do tada imao samostalni fotografski atelje u ulici Marije Valerije br.8., i u Ilici br.10. Tvrtku pod imenom Mosinger i Breyer zajednički vode do 1898.godine. Rudolf Mosinger osniva 16.12.1898.godine Prvi hrvatski fotografski artistički zavod.
Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti u grupi Umjetnost i vještne (sekcija Fotografija) 1896. izložene su mu fotografije koje je radio s još četvoricom fotografa po nalogu Zemaljske Vlade
. Tom je prilikom nagrađen s dvije medalje. Fotografije prikazuju pejzaže, stare gradine i dvorce počevši od Velikog Tabora, Varaždina, Krapine…
Rudolf Mosinger, po prirodi sklon novinama, svoju pažnju je usmjerio i na kinematografiju pa je njegovo ime vezano i za pojavu Hrvatske kinematografije. Samo deset mjeseci poslije projekcije filmova braće Lumiere, u Zagrebu je, 1896. godine, u dvorani Kola, organizirana prva javna projekcija živih fotografija zašto su zaslužni Mosinger i Breyer što ih svrstava među pionire Hrvatske filmske industrije. Nakon Zagreba filmovi su i istoj organizaciji prikazivani u Karlovcu i Varaždinu. Vlasnik aparature i filmova koji su prikazivani bio je Samuel Hoffmann. Na ime supruge Amalije 1917. godine osniva tvrku pod nazivom Monopol film R. Mosinger - Mosinger film koje se bavilo se uvozom i distribucijom najnovijih filmskih ostvarenja. Sljedeće godine u tom preduzeću osnovan je studio za izradu filmskih natpisa.
Nakon razlaza sa Lavoslavom Breyerom, Mosinger formalno napušta fotografski obrt i odmah osniva Svjetlotiskarski zavod 1900.godine. Četiri godine kasnije u Zavodu osniva i odjeljenje za litografiju. Fotografski atelje u Ilici br.8 vodi njegova supruga Amalija sve do 1926.godine.
U financijske teškoće i gašenje Svjetlotiskarskog zavodu dovodi ga opsesivna sklonost ka novitetima, zbog koje je, po uzoru na strane galerije i muzeje, izradio katalog s reprodukcijama cjelokupnog fundusa Strossmayerove galerije, koji je sam opremio, dizajnirao, napisao uvodni tekst te reproducirao svoje fotografije u tada najsavršenijoj tehnici – faksimil gravuri. Iako je sve ispalo savršeno, katalog se loše prodavao. Navedeni katalog napravio je na nagovor svoga prijatelja i neospornog umjetničkog autoriteta Izidora Kršnjavog.
Mosinger je dizajirao i izrađivao plakate za Zagrebački zbor. Kao fotograf pratio je standarde vremena u korištenju fotografskih tehnika, a ostao je dosljedan i svojoj izlagačkoj djelatnosti. Radi mahom albumske, platinotipijske ili kromofotografije. Koristio je tehnike plemenite štampe i poznato je da je na izložbi koja je održana 1911. godine u Salonu Ullrich izlagao fotografiju dobijene tim postupcima. Pored toga na izložbi su bile zastupljene i svjetlotiskarske reprodukcije umjetnina. U izlagačkoj djelatnosti zabilježen je i kao učesnik Međunarodne fotografijske izložbe Hrvatskog društva umjetnosti koja je održana 1913. godine u prostorijama Muzeja za umjetnost i obrt, gdje je izlagalo 59 učesnika iz tadašnje Austro-ugarske, Njemačke, Italije, Engleske i Rusije.Rudolf Mosinger umro je 1918. godine u Beču.
Uz sve gore navedeno, zbog svog stvaralačkog potencijala, bogate imaginacije, spretnosti oka i plemenitosti duha koje je posjedovao i demonstrirao u svom radu, uz izuzetne reference koje je njegov Zagrebački atelje posjedovao bili su sami za sebe najbolja preporuka za angažiranje Mosingera u Crnoj Gori, povodom proslave jubileja 50-te godišnjice vladavine Kralja Nikole i proglašenja Crne Gore Kraljevinom gdje dolazi 1910. godine i gdje ga Odbora za proslavu jubileja, pored drugih umjetnika, angažira na realizaciji proslave gdje mu je glavni zadatak bio portretiranje članova dinastije Petrović-Njegoš. (Na linku: Više o radu Rudolfa Mosingera u Crnoj Gori) No, Rudolf Mosinger angažiran je i na izradi jedne posebne serije poštanskih maraka koje su bile predviđene povodom jubileja. Na prijedlog mitropolita Mitrofana Bana, Mosinger je dobio odobrenje za štampanje serije crnogorskih maraka s motivima koje je odobrila posebna komisija koja je bila zadužena za odabir nacrta maraka. Izabrani su motivi: Mačevanje Paje Jovanovića, Ranjeni Crnogorac Jaroslava Čermaka, Kralj Nikola na konju, Kralj Nikola, poprsje i Luka Bar sa talijanskom flotom. Predviđeno je da se marke izrade u svjetlotisku u dvije boje, okvir u jednoj a marka u drugoj boji, ali do realizacije iz nepoznatog razloga nije došlo. Ipak postoje otisci ovih maraka koji su urađeni u finom svjetlotisku, što je za ono vrijeme bila rijetkost, u jednoj ili dvije boje, rezani i zupčani, koji su izuzetno rijetki.
Najtoplije zahvaljujem autorima teksta, gospodinu Periši Lainoviću i njegovom suradniku Srdji Pejoviću koji su gornji isječak ljubazno ustupili ovoj internetskoj strani. Kompletan tekst dostupan je na internetskoj stranici lainovic.biz