Božidar Jakac rodio se 16. srpnja 1899. u Novom Mestu, gdje je pohađao osnovnu školu, a od 1909. gimnaziju. Obitelj mu potječe iz sela Jakci u Istri. Crtanje ga je veselilo od dječje dobi. U osnovnoj je školi osnove crtanja učio kod profesora Savina. U gimnaziji je upoznao pjesnika Mirana Jarca koji mu je postao najbolji prijatelj.

Od godine 1913. nastavio je školovanje u realnoj gimnaziji u Idriji, gdje je crtanje poučavao poznati slikar Ivan Vavpotič koji ubrzo napušta Idriju. Sve vrijeme Jakca je podržavala majka koja je sa simpatijom primala sinovu sklonost slikanju.

Po završetku realke otišao je na front na Piavi (1917./18.), jer nije imao sredstava za nastavak studija. Nakon rata Vavpotič je izabrao Jakčeve slike, pokazao ih Rihardu Jakopiču koji ih je primio na izložbz. Tako je Rihard Jakopič postao prvi stvarni Jakčev mentor.

Između 1919. i 1923. u Pragu je studirao slikarstvo kod J. Obrovskog i F. Thieleja, grafiku kod A. Bromseja. Između rata studijski je putovao po Europi, Sjevernoj Africi i SAD. U Berlinu i Dresdenu je namjeravao nastaviti studij grafike, ali je odustao od tog plana.

Godine 1924. nastanio se je u Ljubljani i zaposlio najprije kao ilustrator-drvorezac kod »Jutra«, a zatim kao profesor crtanja na ljubljanskoj II. državnoj gimnaziji. Nakon tri godine  je napustio službu i postao slobodni umetnik. Oženio se je z Ljubljančankom Tatjanom Gudrunovom, koja je odigrala vrlo važnu ulogu u njegovoj slikarskoj karijeri.

Od godine 1943. je Drugi svjetski rat preživljavao u partizanima. Sa slovenskom je delegacijom studenog 1943. putovao na 2. zasejdanje AVNOJa u Jajce. Te doživljaje sačuvao je u mnogobrojnim grafikama.

Po okončanju rata je opet mnogo putovao po svijetu.

Svoje bogato znanje kao pedagog je više desetljeća prenosio na brojne generacije umjetnika. Bio je pobornik ustanovljavanja ljubljanske akademije lokovnih umjetnosti, na kojoj je između godina 1945. i 1961. podučavao grafiku. Bio je tri puta rektor akademije. Bio je i jedan od osnivača Ljubljanskoga bienala grafike.

Od 1949. bio je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, a postao je i član više stranih umjetničkih akademija te nositelj brojnih nagrada i počasnih članstava.

Iza sebe je ostavio je ogroman opus od više tisuća djela. Stručna kritika tvrdi da je svoj umjetnički vrhunac dosegnuo vrlo mlad, između 1920. i 1925. Kasnije je izrasao u virtuoza, posebno u crtežu i grafici.

Jakca u njegovim dvadesetima uvrštavama u slovenske ekspresioniste, koji su pokušali nadograditi tada uvriježeno impresionističko slikarstvo. U njegovim je djelima prisutan upliv Edvarda Muncha (Valcer, U kavani, Kavanski orkestar). Kasnije se je njegov mladalački žar umirio u lirskom realizmu, koji prevladava na putu po Tunisu i kasnije Americi (u tridesetima). Ciklus partizanske grafike zastupljen je prvenstveno s realističnim portretima. U poratnom razdoblju Jakac je slikanjem Dolenjske u stilu lirskog realizma. Nekoliko najkvalitetnijih djela, s naznakama simbolizma, Jakac je izradio u kasnijem razdoblju u tehnici drvoreza u boji. Poradi njegove intuitivne sposobnosti prikazivanja ljudi i okoliša ima njegova umjetnost i vrijednu dokumentarnu vrijednost.

Jakčeva djela sačuvana su u brojnih privatnih i javnih zbirki po Europi i Americi. Godine 1974. u Kostanjevici na Krki ustanovljena je galerija, koja nosi njegovo ime. Galeriji Božidarja Jakca umjetnik je darovao veliki opus grafika, pastela i ulja. Stalnu zbirku njegovih djela čuvaju i u Muzeju NOB u Ljubljani.

Umro je 1989. godine u Novom Mestu.